Hylas je rekao:
Veliko vrijeme prolazi, veliki Svijet ostaje.
Tvoje je malo vrijeme, i mali svijet.
Mali svijet se može urediti, malo vrijeme kontrolirati.
Kontroliraj vrijeme, prvo, pravilno diši;
drugo, meditiraj na van,
treće, meditiraj unutar sebe,
četvrto, poveži se sa onim nedavnim i onim što uskoro slijedi,
peto, poveži se sa onim davnim i onim budućim,
šesto, vrati se u sadašnjost,
sedmo, ostani ovdje i sada.
Uredi svijet, prvo, sjedi i budi miran,
drugo, ustani i osvrni se se oko sebe,
treće, rasčisti prostor koji te okružuje,
četvrto, prizovi sve ono što treba učiniti,
peto, pomakni jedno po jedno lijevo i desno,
šesto, napravi ono što je preostalo dok s tim ne završiš,
sedmo, nastavi s tim procesom.
Hylas je rekao:
Veliki Svijet nije važan, veliko Vrijeme ne znači ništa;
oni Jesu, i bit će, sami za Sebe.
Mali svijet vrijedi onoliko koliko je tebi važan,
malo vrijeme ima smisla koliko mu ti daš.
Mali svijet je tvoj dio velikog Svijeta,
malo vrijeme je tvoj dio velikog Vremena.
Veliki svijet i veliko vrijeme zovu se Univerzum;
mali svijet i malo vrijeme zovu se život.
Životu pripada smisao, Univerzumu Suština.
Tvoj život je tvoj dio Univerzuma;
smisao tvog života, tvoj dio suštine.
Tvoj život je potekao iz Univerzuma, i njemu će se vratiti;
napravi od njega što možeš, čini ono što moraš.
Čini iz potrebe, ili iz istinske želje –
ono što se radi iz dokolice može prouzrokovati štetu.
Tvoj život i smisao tvog života okončat će se istovremeno.
Ne ostavi zlo iza sebe, da ga drugi ne naslijede.
Hylas je rekao:
Univerzum je Jedan, i njegov veliki Svijet je Jedan.
Ima mnogo malih svjetova, jedan za svaki život.
Između velikog Svijeta i malih svjetova postoje svjetovi između.
Međusvjetovi su svjetovi muškaraca i žena:
oni mogu trajati duže od mnogih života,
mogu dati smisao mnogim životima.
Ne biraš svoj međusvijet,
u njemu se rađaš i drugi ti o njemu pričaju.
Međusvijet nije jedan,
iako se neprosvjećenima čini da je.
To je uzrok Rata.
Neprosvjećeni žive u jednom međusvijetu,
prosvjećeni žive u mnogima.
Hylas je rekao:
Čini iz potrebe, ili iz istinske želje –
ono što se radi iz dokolice može prouzrokovati štetu.
Zato nauči prepoznati ono što želiš;
prepusti se tome i njeguj – to nije dokonost,
već te čini onim što jesi.
No nauči prepoznati i potrebu:
što od nas hoće Univerzum, što drugi trebaju.
Potrebe zauzdavaju želje;
i to mozemo željeti. Nauči ovo dobro:
željeti što je potrebno, oslobađa nas.
Imaj na umu svoje želje i potrebe drugih.
Neka te zvijezde vode: sjeti se da one nude
razumijevanje i želju, čežnju za beskrajem
i smirenje koje nosi red. Stani pod zvijezde
u tamnoj noći, daleko od gradske vreve,
dugo; razmišljaj, budi s mirom.
Hylas je rekao:
Noć je priprema za dan.
Noć je mirna, ako joj dopustiš da bude takva,
Dan je stresan, ako mu dopustiš da bude takav.
Prenesi mirnoću noći u dan:
Gde je stres koga sam očekivao i bojao se?
Izlazak iz noći, ulazak u dan, zove se buđenje,
i ono mi govori da sam tu, ali ne i tko sam i gdje Tu je,
Sjećanje slijedi, brzo, u trenutku, ili lagano, maglovito.
Ono me podsjeća na to tko sam i gdje sam,
Na to što me čeka u ovom danu.
Zatim na red dolaze ustajanje i odluka.
Ne pitaj: “Što moram danas učiniti?”
Pitaj: “Kako danas mogu biti svoj, za sebe i za druge?”
Hylas je rekao:
Odluka je snaga dana, usmjeri je mudro.
Vježbaj preklapanje:
kad započneš jednu stvar,
znaj što će biti druga.
Kada stigneš do druge,
znaj što je slijedeće i tako redom.
Isto tako znaj da nije sve zadaća.
Postoji i odmor,
postoje trenuci ljepote i meditacije,
postoji prijateljstvo, postoji ljubav.
I u svemu, stalna svjesnost.
Hylas je rekao:
Trenutak za trenutkom: na putu, u čekanju, u podnošenju.
Gradi na trenutku, nešto malo, jednu po jednu malu stvar.
Možda će od njih nešto postati, možda i ne.
Međutim, malo je bolje od ničega,
između ničega i čak i najmanje stvari
može započeti nešto veliko.
Između ničega i ničega
ništa ne može započeti.
Dopusti mi da se otvorim za nešto malo, u ovom trenu.
Hylas je rekao:
Ponekad, kada smo umorni i obeshrabreni, ništa se novo ne pojavljuje.
Ponekad, kada smo pod pritiskom i stresom, pobijeđuje ono staro.
Nauči čekati, da se stvari zakuhaju ili slegnu.
Nauči čekati, da se oluja smiri, da tišina progovori.
Pusti sjećanju da pronađe poznato utočište, da ti ponovo pokaže put dalje.
Sjeti se trenutaka ugode ili svrhe.
Prošao si već ovim putem.
Ostavio si putem znakove – potraži ih.
Vrati se tamo gdje si bio, počni iznova.
Ne tuguj za izgubljenim vremenom. Uvijek ima vremena.
Vrijeme se ne mora mjeriti.
Vrijeme ne mora biti potrošeno niti izgubljeno
Vrijeme je za život, i to je dovoljno.
Gle! Tu je ona mala stvar koju sam čekao!
(translated by Goran Bjegović)